"Srbe na vrbe": Što se slavi Olujom, pobjeda ili osveta? Izvor index.hr

Posts : 27 Join date : 04.08.2010 Age : 44

IGRALA se negdje dvadeseta minuta kad se s maksimirskih tribina
zaorila "Moja domovina". Onako zanosna, pompozna i već ljigava, vratila
je narodu uspomene na one dane ponosa i slave. I taman kad je zatečeni
komentator HTV-a krenuo hvaliti Bad Blue Boyse, u isti mah s tribina je
krenuo onaj dobro poznati urlik: "Srbe na vrbe! Ubij, ubij, ubij
Srbina!".
To je folklor. Red ljubavi prema domovini, red mržnje prema Srbima.
To je i slika Oluje: objašnjenja kako se radilo o legitimnoj
oslobodilačkoj operaciji, pomiješana s optužbama za ratni zločin čiji
akteri trenutno očekuju presudu pred haškim Tribunalom.
Hrvatsko-srpsko natezanje oko Oluje
A to je i tradicija hrvatsko-srpskog natezanja oko Oluje. Svakoga
kolovoza isto, ali ni jednog kolovoza do ovog nije se tako hladno,
gotovo formalistički, prešlo preko toga. Kao da su svi riješili zadaću:
Boris Tadić za domaću je upotrebu izjavio kako je Oluja "zločin koji se
ne smije zaboraviti", Ivo Josipović i Jadranka Kosor za domaću upotrebu
uzvratili su kako se radi o oslobodilačkoj operaciji. Mikrofoni su
ugašeni. Procedura obavljena. Idemo dalje. Što bi rekao Tadić, "mora se
gledati u budućnost".
I to stoji i lijepo zvuči. Ali kako smo došli do toga da službena
Srbija i dalje misli da je Oluja bila zločinačka operacija, a službena
Hrvatska preko toga prelazi? Zar smo doista Oluju stavili ad acta? I je
li uopće moguće na takvim dijametralno suprotnim stajalištima graditi
dobrosusjedske odnose?
Višegodišnje srpske provokacije
Tako nije bilo 2005. godine, kad je Boris Tadić izjavio: "Zanima me
kako će se Hrvatska odnositi tijekom slavljeničkih dana povodom 'Oluje'
prema zločinima koji su počinjeni nad Srbima, a državljanima Hrvatske.
To pitanje sada ja postavljam i vrlo me zanima kakav će biti odgovor
hrvatske države i posebno hrvatskih političara". Odgovora nije bilo.
Godinu kasnije tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica Oluju je
nazvao "zločinom bez kazne". Ni tada nije bilo reakcije. Godine 2007.
ponovno Tadić na susretu s izbjeglim Srbima najavljuje da će od
hrvatskih vlasti zatražiti očitovanje o zločinima. Iduće godine
predsjednik Srbije traži od hrvatskih vlasti da se ispričaju za zločine
u Oluji, na što mu je Stjepan Mesić uzvratio kako se on već ispričao
svima onima kojima su Hrvati učinili neko zlo posljednjih desetljeća.

Jeremićevo "etničko čišćenje Srba nakon Oluje"
S napetostima se nastavilo i 2009. godine. Ministar vanjskih poslova
Srbije Vuk Jeremić optužio je Hrvatsku za "etničko čišćenje 250 tisuća
Srba nakon Oluje". To je izazvalo žestoke reakcije usmjerene isključivo
na Jeremića.
No, sada je Boris Tadić, unatoč proklamiranom prijateljstvu s
Josipovićem, odlučio Oluju ponovno nazvati zločinom. Ne vojnom akcijom
u kojoj su počinjeni zločini, već "zločinom koji se ne smije
zaboraviti". Hrvatski predsjednik i premijerka na to su rutinski
odgovorili - i nikome ništa.
Problem prerastao u folklor
Ono što je godinama bio međudržavni problem, sada se pretvorilo u
čisti folklor. Ono što je godinama opterećivalo odnose dviju zemalja,
sada je postala formalnost koju se obavlja svakoga kolovoza. I dok je
jasno da se hrvatska vlast, pod utjecajem Bruxellesa i Washingtona,
pomirila s time da Srbija i dalje Oluju smatra zločinom, mnogo je
važnije pitanje je li se istodobno pomirila s time da hrvatski građani
prešućuju ili odobravaju zločinački aspekt Oluje?
Jedno je svečarski tupiti kako se radilo o "legitimnoj
oslobodilačkoj operaciji", ali puno je teže progovoriti o samim
zločinima. Ne izvršiteljima, nego nalogodavcima i zaštitnicima. Ivo
Josipović odbacio je tezu kako je "zločin bio karakteristika Oluje" i
umjesto toga govorio o potrebi "kažnjavanja zločina koji su se dogodili
u ratu", pokazavši puno manju dozu hrabrosti od isprike (ili žaljenja)
zbog zločina u BiH. "Pobjeda je bila časna i u pobjedi treba biti
velik, ali i ne osvetoljubiv", rekao je na proslavi u Kninu.
Pobjeda je osveta
Nažalost, sinoćnje skandiranje na Maksimiru potvrđuje kako se u
hrvatskom društvu još uvijek pobjeda u Domovinskom ratu poistovjećuje s
osvetom nad Srbima. Dobar dio Hrvata raduje se oslobađanju zemlje
gotovo u jednakoj mjeri kao i činjenici da je njome iz Hrvatske
istjerano 250 tisuća Srba. Oni vole Hrvatsku koliko i mrze Srbe. Onda
je sasvim logično da sladunjavu "Moju domovinu" prati gromovit poklič
"Ubij Srbina!".
Ne radi se ovdje (samo) o zločinima u Oluji i nakon nje, jer o njima
će svoj pravorijek donijeti Haaški sud. Radi se o nečem puno gorem: o
osvetničkom, mrziteljskom sentimentu koji je usađen u hrvatsko društvo
i koji se ne može riješiti ni sudskom presudom, ni diplomatskom notom,
a još manje političkim sloganom. Manje nas je briga hoće li se Srbija
prema Oluji odnositi kao prema zločinu. Mnogo je bitnije saznati što će
hrvatska politika učiniti da zločinačku percepciju Oluje napokon
iskorijeni iz hrvatskog društva.
Zbog Bruxellesa smo izručili optuženike za Oluju, zbog Bruxellesa
smo pokrenuli program povratka izbjeglih Srba, zbog Bruxellesa
prelazimo preko srpskih optužbi za Oluju... Hoćemo li se ikad radi na
samih obračunati s duhovima iz Oluje?

» KNIN slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
» Lady Gaga - čudovište koje je Zagrepčanima uzelo dušu izvor. dnevnik.hr
» POLITIČKO BLATO Politika=korupcija: Hrvatska demokracija uz sve manje kruha i vode Autor/izvor: Pamela Bartulović